Voćari s više iskustva znaju da berbom voća ni izdaleka nije završena sezona u voćnjaku. Nakon završene berbe, obavljaju se radovi koji su zapravo priprema za narednu vegetaciju.
Ovdje ćemo se zadržati na onim radovima koji spadaju u borpu protiv nametnika. U tom smislu treba obaviti saupljanje opalog lišća, mumificiranih plodova iz krošnje i sa zemlje ispod voćaka te uklanjanje suhih grana. Ili, stručno rečeno, treba obaviti sanacijsku rezidbu.
Važno je naglasiti da se treba stričtno držati sanacijske rezidbe – uklanjati isključivo suhe, bolesne, oštećene, polomljene i zaražene grane, kako bi se na voćkama napravile što manje rane. Dakle, uklanjaju se dijelovi stabla koji su savršeno mjesto za prezimljavanje štetnih insekata i gljivica, prava rezidba obavlja se na proljeće.
Ako rezidbom ipak napravimo velike rane, njih treba premazati voćarskim voskom kako bismo spriječili moguće napade nepoželjnih organizama (insekata, gljivica i bakterija).
Sav tako prikupkljeni materijal treba iznijeti iz voćnjaka i spaliti, čime se uništavaju legla nametnika. Iz istog razloga dobro je očetkati čeličnom četkom koru voćaka, posebno dijelove obrasle mahovinom i lišajem, kao i sva druga mjesta na kojima mogu niti legla nametnika.
Druga važna mjera borbe protiv nepoželjnih organizama je jesenje prskanje, poznato i kao plavo prskanje, kojim se suzbijaju uzročnici mnogih bolesti.
Plavo prskanje najbolje je obaviti u 11. mjesecu. Ako je jesen blaga, pa na stablu ostane dosta dosta lišća, takve voćke treba protresti kako bi se ona oslobodila bar 2/3 lišća, pa tek onda obaviti prskanje. Tretiranje treba obaviti po lijepom vremenu, bez vjetra, kada je temperatura iznad 10 °C.
Prskati treba obilno, stabla dobro namočiti, sve dok s njih ne počne kapati. Zbog toga se često kaže da se voćke kupaju. Jer, ako neki dio ostane neistretiran, na njemu se može u proljeće pojaviti bolest.
Sva sredstva za plavo prskanje pripadaju tzv. grupi bakrenih preparata. Na tržištu ih ima dosta, a važno je pripremiti ih prema uputama proizvođača.