Zanimljivosti o ljekovitosti češnjaka
Češnjak se upotrebljavao već u rimskoj, grčkoj i egipatskoj prehrani, te u drevnoj Kini gdje je bio izuzetno cijenjena ljekovita biljka. Starorimski pisac Plinije opisao je češnjak kao lijek za 61 zdravstvenu tegobu.
Češnjak možemo naći i kao sastojak u nizu recepata Apicijeve kuharice (najstarija kuharica sačuvana u cijelosti). Hipokrat (otac medicine) preporučavao ga je u prehrani.
Do prvog zapisanog štrajka u povijesti, koji se zbio u starom Egiptu došlo je upravo zbog izbacivanja češnjaka iz svakodnevne prehrane robova.
Kroz povijest ga se primjenjivalo i kao lijek za astmu, ubod škorpiona, a tijekom srednjeg vijeka vjerovalo se da je lijek za kugu.
Godine 1858. Louis Pasteur zapisao je da bakterija ugine nakon tretiranja češnjakom. Još od srednjeg vijeka, češnjak se upotrebljavao za liječenje rana, bilo u komadu ili usitnjen nanosio se izravno na rane da bi zaustavio širenje infekcije.
Osim alicina i dialil sulfida, češnjak također sadržava vitamin C, B6, selen, magnezij, kalij, kalcij, magnezij i flavonoide.
Velika uloga češnjaka jest u preventivi (sprečavanju) bolesti, što bi značilo da uključivanjem češnjaka u svakodnevnu prehranu pomažemo organizmu, da se odupre nekim bolestima i promjenama u organizmu, npr. kardiovaskularnim bolestima, tumorima, infarktu i dr. Znanstvena istraživanja pokazuju da je dobar pri liječenju dijabetesa, raka i bolesti srca.
Na srce i krvožilni sustav djeluje pozitivno tako da snižava loš kolesterol i krvni tlak, potiče cirkulaciju i sprečava moždani udar. Čak je jedno njemačko istraživanje pokazalo, da je češnjak pomogao tijelu u borbi protiv virusa HIV-a. [Wikipedija]
