UZGOJ KIVIJA: Kada i kako posaditi kivi? Kako ga štititi od bolesti i štetnika, kako orezivati…?

Kivi (Actinidia deliciosa) je voćna biljka podrijetlom iz Kine, ali je danas najviše uzgajana na Novom Zelandu, u Italiji i drugim mediteranskim i suptropskim područjima.

Dosta se uzgaja i u našim krajevima, ali uglavnom na okućnicama, za vlastite potrebe.

Plod kivija prepoznatljiv je po svojoj smeđoj, dlačicama prekrivenoj kori i zelenom ili žuto-narančastom mesu sa sitnim crnim sjemenkama. Okus je osvježavajuć i slatko-kiselkast, a plod je bogat vitaminom C, vlaknima i antioksidansima.

Kivi je penjačica koja može narasti do 10 metara visine, pa joj je potrebna potpora poput pergole ili žičane konstrukcije.

Kivi zahtjeva staništa bez proljetnih i ranih jesenskih mrazova. U zimskom mirovanju može podnijeti temperaturu do -15 ºC. Najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim tlima, lakšeg teksturnog sastava, dobro opskrbljenim humusom i biogenim elementima. Tlo ne bi smjelo sadržavati više od 10 % aktivnog vapna. Najpovoljnija reakcija tla jest od pH 6 – 6,5. Kivi je osjetljiv na vodu, koja se dugo zadržava u tlu. Također treba birati prostore zaštićene od vjetra, piše Sacjetodvana.hr.

Sadnja kivija

Kivi se može saditi u jesen i proljeće. Prije sadnje poželjno je cijelu površinu duboko preorati, po mogućnosti do dubine od 60 cm i izvršiti gnojidbu po preporuci, nakon što je obavljena kemijska analiza tla.

Treba ručno iskopati dovoljno duboke i široke jame za sadnju kivija. Prije sadnje na dno jama se stavlja plodna rastresita zemlja s površine (oranični sloj), zatim 5-6 kg nekog organskog gnojiva i po potrebi mineralno gnojivo, 0,5 do 1 kg (N:P:K=7:14:21) te se sve dobro izmiješa.

Nakon toga obavlja se sadnja, vodeći računa da dubina sadnje bude kao u kontejneru u kojem se sadnica nalazi, nikako dublje. Nakon sadnje treba redovito zalijevati sadnice, ali ne previše. Sadnice se prikrate na dva pupa.

Kod sadnje treba voditi računa o omjeru ženskih i muških sadnica. Povoljan odnos je šest ženskih i jedna muška sadnica. Ženske sorte su Abbott, Allison, Hayward, Monty, i dr. Od muških sorti najčešće se koriste Tomuri i Matua.

U uzgoju kivija primjenjuju se višeetažni kordonci i odrine (pergole). Rezidba je slična kao i kod vinove loze, duga rezidba s lucnjem sa 6 do 12 pupova.

Zaštita kivija od bolesti i štetnika

Iako je kivi dosta otporan ponekad ga napadaju neke bolesti i štetnici. Ako je posađen na težim tlima, gdje se zadržava voda, dolazi do truljenja korjenova vrata (Phytophtora spp.), sušenja rozgve (Sclerotinia spp.), bakterijske truleži cvjetova (Psaudomonas viridiflava) itd.

Najbolja zaštita protiv tih bolesti je da se prilikom sadnje koristi zdravi certificirani sadni materijal, nasadi se trebaju saditi na laganom, dobro dreniranom tlu, prilikom obrade se treba paziti da se ne oštećuje korijen i stablo kivija, da se alat za rezidbu obvezatno dezinficira te da se rezidba obavlja po suhom vremenu.

Od štetnika kivi uglavnom napada dudova štitasta uš (Pseudaulacaspis pentagona). Za zaštitu se koriste mineralna ulja.